U cilju sprječavanja
širenja virusne pandemije uvedene su mnoge mjere prevencije i zaštite. Jedna od
tih mjera je obustava nastave u svim školama. Da bi se školska godina, ipak,
privela kraju uvedena je “on line” nastava.
Zamolili smo
prosvjetne djelatnice Osnovne škole Stjepana Radića u Boku, nastavnice hrvatskog
jezika, Katu Martinović i Marinu Marković, da nam dostave nekoliko radova
učenika nastalih u povodu obljetnice škole. Obadvije su se odazvale i poslale
po nekoliko radova njihovih učenika.
“Veliki ruski
književnik Dostojevski napisao je da duša ozdravi kada je s djecom. S tom bismo
se činjenicom mogli složiti svi. Dječji nestašluci, smijeh i ona bezazlena
naivnost, neiskvarenost karakteristike su svakoga djeteta. Žamor, vika i galama
koja bruji školskim hodnicima i učionicama sastavni je dio koji se uklapa u
život učenika i učitelja. Đačko doba je vrijeme učenja, rada, postavljanja i
ostvarivanja svojih ciljeva. Zlatno doba svakog pojedinca – bezbrižno vrijeme
provedeno u školskim klupama gdje je najveća briga idući test ili pak, neko
ispitivanje...
Međutim, nekad se
dogode i neke loše i nepredvidive situacije koje nas prisilno udalje iz tih
idealnih svjetova. Jedna od takvih situacija je upravo ova novonastala,
epidemiološka kriza koja je opasno
pokazala svoje zube i sve nas smjestila u vlastite kuće.
No, to da smo borci i
da se ne predajemo, pokazuje činjenica da se nastavni proces nastavlja premda u
nešto drugačijem obliku. Od ponedjeljka, 16. ožujka započeli smo s online
nastavom po važećem rasporedu sati. Nastava se odvija preko različitih
komunikacijskih platformi i društvenih stranica.
Naša Osnovna škola
Stjepana Radića u Boku ove godine slavi svoju obljetnicu, svoj 45. rođendan.
Tim povodom su nam učenici pokazali svoju kreativnost te su ispisali pjesme zahvale o svojoj školi.
Donosimo neke od njih.”
Kata
Martinović
Moja škola
Svako jutro idem ja
svojoj školi, to se
zna.
Škola je moj drugi
dom
i ja sam sretna u
njoj.
Testovi su prava muka
al bez njih nema
nauka.
Nastavnici su pri
ruci
uvijek kad smo mi u
muci.
U školi smo kao tim
pomažemo jedni drugim.
Mojoj školi stiže
jedan lijep dan,
a to je njen 45- ti rođendan.
Draga moja školo
sretan ti rođendan.
Iva Martinović, 7.a
Kad dođeš u moju
školu
ugledaš svaku duginu
boju.
Na hodnicima veseli
izrazi lica,
a često se čuje i pjev
ptica.
No nije sve tako
sjajno
i ta ljepota ne traje
trajno.
Jer kad dublje zađeš
u moju školu
nađeš i onu drugu
polu.
Baš i ne volimo učiti
rečenice znakove,
niti iz povijesti
pamtit sve te ratove.
No, sve to mora proći
i do zadanog cilja
doći.
I ovdje se
prijateljstva sklapaju razna,
jer dječja srca nikad
nisu prazna.
Svako je dijete puno
veselja
i za najboljim
ocjenama vrve od želja.
A svaki nastavnik
prema nam razumijevanja ima,
i od srca se treba
zahvaliti njima.
Stoga vam, učitelji,
na svemu hvala,
nikad na ničem ne
zamjerite nama.
Iva Pejić 8.a
Zahvalnica školi
Od kad za sebe znam
ja školu pohađam.
Prvo sam učio jezik i
slovo
i od tada svaki dan
nešto novo.
Uvela se matematika i
iz hrvatskog gramatika;
nastala je dramatika.
Krenuli me
ocjenjivati
i počeli zbunjivati.
Škola mi je bila
stvar čudna
jer činila se
uzaludna.
Čemu će mi u školi
imenice, glagoli?
Što će mita
fotosinteza,
zašto me prave u
Engleza.
Dosta mi je čitanja
i imao sam još
pitanja.
Od kad sam u školu
krenio
do danas sam se
promijenio.
Još uvijek je škola
jako čudna,
Al’ znam da nije
uzaludna.
Još malo dijete je u školu krenulo tada,
a njoj se zahvaljujem
za ono što sam sada.
Marijan
Vidović 9.a
Zahvala školi
Jutro rano vani studen:
đak zaspao pa
probuđen.
Zna se što je, škola
krenu
dječak uzbuđen pa se
prenu.
Najljepše životno
doba
za stvarne muke prva
proba.
Zbog druženja je
pravi raj
ali svemu mora doći
kraj.
Puno smo tu naučili
i još se više
namučili.
Ipak, na svemu, nije
šala,
od srca jedno, veliko
hvala.
Emanuel Pejičić 9.a
Moja škola
Najbolja je moja
škola
u nju idem ja bez
bola.
Svi je vole, baš jako
u nju bi htio sva’ko.
Tamo ima različitih
đaka
u njoj se dijeli
kutija žvaka.
Nekad bude lose,
nekad bude dobro,
ali nikad ne ispadne
kobno.
U kuhinji je dobra
hrana,
a vani na drvetu visi
grana.
Na kojoj nema Sova,
Moja je škola kao iz snova.
Ivica Stanić, 6.a
Moja škola
Moja škola nije mala
u njoj ima dobrih
sala.
Ima dosta da se uči,
ali velika lekcija me
ne muči.
La,la,la!
To je naša školica!
Kakva bi to škola
bila
da nema knjiga I papira.
La, la, la!
To je naša školica!
Ivano Neretljak 6.a
Moja škola
Škola je mjesto
gdje učenici uče.
Ona zamjenjuje naše
kuće.
To je mjesto gdje je
najboljeg prijatelja
našlo svako dijete
i uspomene kojih se
odrasli sjete.
Kad se prvog dana
sjetiš,
natjera te da se
nasmiješiš
ili tek prvog testa,
za to u srcu uvijek
ima mjesta.
Meni moja škola
nedostaje,
da steknem novo
znanje.
Žamor, buka, veselje…
To su moje dječje
želje.
Katarina Kopić 7.a
Škole su obustavili
sada
jer Koronavirus
vlada.
Potekao je iz Wuhana,
jednog koneskog
grada.
S tržnice njihove
vitus je potekao
i cijeli svijet na
noge digao.
Maske više nam ne
vrijede,
a wc papir svi štede.
Planirali smo biti
djeca bez problema,
jer sada škole više
nema.
Mobitele I laptope
dosad smo koristili
za igranje,
dok nam sada služe za
učenje,
počelo je novo
mučenje.
Sporo prolaze nam
dani,
još uvijek su nam isključeni
jutarnji alarmi.
Ja jedva čekam u
školu
i vidjet razrednicu
svoju.
Lucija
Kalapurić, 8.b
Škola
Prije nekoliko dana
sve bilo je u redu,
u školi sam koristio
kredu.
U školu bih htio opet
poći
i šetati vani moći.
Nastavu pratim preko
ekrana
dok u našim
učionicama tišina vlada.
Prije je u školi bio circus,
sada i tamo vlada
koronavirus.
Al’ taj virus
pobijediti
je moguće,
pa je poruka
“OSTANI KOD KUĆE!”
Ivan
Mišković, 8.b
Nema komentara:
Objavi komentar