Ostavština
Povijest je
izrodila mnoge velike umove koji su svojim radom i razmišljanjem uvelike
otkrili svijet i zakone života i življenja. Pokazali su nam istinu i pomogli da
danas uživamo dobrote koje danas imamo. U nasljedstvo su nam ostavili svoju spomen
i svoja djela, a ona su najvrijednije što čovječanstvo posjeduje. Ostali su nam
primjer kako čovjek može ispuniti svoj život dobrim i uspješnim djelima i
odlukama samo ako se potrudi i ako se bori za svoja uvjerenja i ciljeve.
Jednom je u
svom govoru, najveći rimski govornik, filozof i državnik Marko Tulije Ciceron,
izjavio: „Život koji nam je dala
priroda kratak je, ali sjećanje na valjano upotrjebljen život vječno je."
I danas, nakon dvije tisuće godina, spominje se Ciceron ne u njegovu spomen, nego
na njegova djela i dalje traje borba između onih koji podržavaju njegove ideje
i onih koji im se odupiru. Poput njega koji je ostavio svoja djela da se ljudi
i nakon dva tisućljeća prepiru o tome što je ispravno trebamo težiti da na ovom
svijetu ostavimo trag i ogrebotini na tabularazi života, praznoj ploči.
Smrt je nešto neizbježno svim
ljudima, a mnogi od nas vjeruju u nastavak života, ali na nekom drugom, boljem
mjestu. Koji je onda naš smisao na ovom svijetu? Zašto trpjeti patnju i
nepravdu ovoga svijeta? To su granična pitanja na koja nitko ne zna točan
odgovor. Možemo samo pretpostavljati i težiti savršenstvu. Sve religije svijeta
pokušavaju odgovoriti na takva pitanja i pružaju utjehu praznim ladicama ovih
pitanja.
Smisao života će mnogi pronaći
u životu poslije smrti, ali malo je onih koji na ovom svijetu pokušavaju činiti
dobro da bi sebi, a i drugima, olakšali put do tamo. Nadasve, kada bi svi mi
samo težili vječnosti kuda bi išao ovaj svijet. Svakome od nas je zadatak da na
ovom svijetu čini dobro, širi ljubav i da kada ga više ne bude da ostavi razlog
za svoje sjećanje, da ga se ne zaboravi. Ne moramo svi biti poput Cicerona ili Julija
Cezara, Isusa ili svetaca, Newtona ili Eulera, ali trebamo tome težiti i
pokušati i boriti se da postanemo velikani koje će netko pamtiti pa bar i samo
obitelj da pamti da budete spominjani svojim praunucima i da vaša osobnost i djela
budu zapamćena po svojoj znamenitosti. Time ostavljate uspomenu na sebe i ponos
obitelji.
Valjano upotrjebljen život je
savršenstvo kojim trebamo težiti da olakšamo život i put ovoga svijeta sebi i
bližnjima oko sebe. Teški su to zahtjevi i nismo vi u mogućnosti ispuniti
njihove potrebe. Neke od nas druge stvari odvraćaju od pravog puta. Poroci,
grijeh i zlo otežavaju naš put i prave rupe na cesti života, stvaraju prečice
koje su samo zabluda kraćeg puta, a zapravo samo stvaraju iluziju koja odvraća
čovjeka od stvarnosti i temelja života.
Nije lako, teško je, ali tu
smo da se borimo i da pokušamo nadvladati sve nedaće života na način na koji to
najbolje znamo i da na ovom svijetu ostavimo nešto u nasljedstvo sljedećim
naraštajima koji dolaze.
Ivan
Dabić
Nema komentara:
Objavi komentar