Odricanje
od djetinjstva
Dvadeseto stoljeće je izrodilo jednu od najpoznatijih
drama, a kasnije romana, kazališnih i televizijskih interpretacija originalnog
djela, o dječaku koji nije želio odrasti, dječaku po imenu Petar Pan. Petar Pan
je dječak koji se boji odrastanja i ne želi žrtvovati svoje djetinjstvo, svoj
potencijal, zbog odrastanja i preuzimanja tereta života na svoja ramena. On je
dječak koji može letjeti, on je vođa družine izgubljenih dječaka, živi u
Nigdjezemskoj gdje oblikuje svijet po svojoj mjeri. Petar Pan postao je sinonim i simbol „vječnih
dječaka“, muškaraca koji nikada nisu odrasli, iako se takvo razmišljanje može
prevesti i na ljepši spol.
U djelu Petar Pan predstavlja nevinost i bezbrižni
život dječaka koji se po prvi puta susreće sa problemima odrastanja i života.
On vjeruje da jakom voljom možemo postići što god želimo, kao što on leti jer
vjeruje da može letjeti. Njegov svijet predstavlja dječju fantaziju, njihovu
kreativnost i snove o kojima djeca sanjaju kakva bi stvarnost u njihovim očima
trebala izgledati. Zašto Petar Pan ne želi odrasti? U svojem okruženju Petar
Pan nema puno odraslih osoba oko sebe. Glavni antagonist Petru je kapetan Kuka
koji predstavlja kaos i protutežu Petrovoj dobroti i nevinosti, zbog toga su
oni u stalnom sukobu. Kapetan Kuka je tiranin, ali samo zato što se on sam bori
protiv svog protivnika koji je već uzeo njegov dio. Petar Pan ne želi odrasti
kako ne bi postao kao kapetan Kuka, tko bi to još želio? Prvo, kapetan je
tiranin koji želi zlo Petru jer je ljubomoran na njegovu dječju sposobnost.
Drugo, ima kuku umjesto ruke, koju mu je odgrizao strašni krokodil koji
predstavlja vrijeme i prolaznost. Kuku proganja taj krokodil, to je
interpretacija starenja jer krokodil već ima dio njega kao što Kuka ima dosta
godina pa ga je strah krokodila, odnosno vremena, da ga cijelog ne dokrajči.
Kuka se zapravo boji starenja i smrti, a vrijeme ima već dio njega. Zato Petar
Pan ne želi odrasti, ne želi žrtvovati blagodati i jednostavnost djetinjstva u
kojem može postati i ostvariti što god zamisli. Žrtvuje i priliku da ima
normalnu vezu i odnos sa ženom, s Wendy, koja je djevojčica iz srednjeg staleža,
engleskog podrijetla. Umjesto nje Petar se mora zadovoljiti sa Zvončicom koja
je zapravo samo plod Petrove mašte i zamjena za stvarnu osobu kao što je Wendy.
Petar je zapravo vođa izgubljene djeve koja ne žele odrasti i koja nisu
sposobna preuzeti odgovornosti i suočiti se sa stvarnošću. Nisu spremni pogledati
problemima u oči ili osjetiti posljedice neuspjeha na koži, zato se prepuštaju
djetinjstvu, ali od takvih osoba svijet nema koristi, a ni za sebe neće učiniti
ništa korisno i iskusit će samo patnju usamljenosti i neuspjeha.
Zašto odrasti, zašto ostaviti jednostavnost djetinjstva
i postati okorjeli odrastao čovjek? Djeca su ništa drugo nego čisti potencijal.
Djeca nisu ništa, ali mogu postati sve, jer imaju takav potencijal da svojom
maštom i željama mogu upravljati ne samo sobom nego i svijetom. Ovaj svijet je
ipak okrutan i surov za nekoga kao što je dijete, zato je potrebno da
odrastemo. Cilj djetinjstva je istraživati i učiti kako bi svoj potencijal
mogli iskoristiti i žrtvovati kako bi postali konkretni pojedinac u svijetu i
svojim radom i zalaganjem prvo pridonijeli i pomogli sebi, a onda i društvu u
kojem se nalazimo. Dobro iskorištavanje potencijala od djeteta može načiniti
čudo, stvoriti čovjeka kojem će se drugi diviti i koji će biti heroj u svojem
društvu.
Vrijeme teče i ne obraća pozornost na ono što
čovječanstvo i čovjek kao pojedinac rade u svijetu. Svi starimo i odrastamo
zato se moramo potruditi da svijest i um prate godine koje prolaze. Sanjamo o
djetinjstvu kao boljim vremenima kada nije bilo briga i problema, i zaista je
to tako, ali ne možemo živjeti u prošlosti kada nam budućnost diše za vratom i
ne dozvoljava da se opuštamo, nego nas cijelo vrijeme drži svjesnima u
stvarnosti. Živimo tako da se prošlosti prisjećamo, sadašnjost žrtvujemo kako
bi osigurali budućnost. To je ono što znači živjeti i uspjeti, žrtvovati
sadašnjost, današnji dan, kako bi osigurali sebi priliku da se ujutro probudimo
u boljem svijetu gdje ćemo sutrašnji dan potrošiti za onaj sljedeći. Čovjek ne
može živjeti u trenutku, bar ne kvalitetno i sretno, jer ne znamo što donosni
budućnost i kako će to utjecati na nas i naše voljene, zato moramo osigurati da
imamo priliku živjeti sutra, a ne danas. Petar Pan je kralj svog svijeta koji
čak i ne postoji, a biti kralj nečega što ne postoji i nije neki uspjeh.
Odrastimo, naročito shvaćajući i prihvaćajući probleme i odgovornosti života jer
samo ćemo tako osigurati sebi i svojim bližnjima budućnost.
Nema komentara:
Objavi komentar