NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE

NA DOBRO SE ČOVJEK LAKO NAVIKNE

S vremena na vrijeme čovjeku iskrsne neka dobrota, ljubav ili blagostanje u životu. To su trenutci, koji ga pogađaju izravno u njegovo biće. Ostat će mu urezani u sjećanje sve dok ima zdrav razum. Razne su stvari koje mogu učiniti čovjeka toliko sretnim i ponosnim, ali sve ovisi o načinu na koji su one nastale i posljedice koje će one donijeti pojedincu. Nije sve što dobro započne zapravo dobro, nije sve što dobro završi dobro. Važna je svaka komponenta života. Važan je svaki trenutak u kojem čovjek odlučuje, što poduzima i čemu se okreće. Ne možemo zanemariti neke stvari, koje se događaju, pripisujući im karakteristiku malenkosti i nevažnosti, samo zato što nisu eskalirale ili počinile veću štetu. Naročito treba obratiti pozornost na stvari koje čovjek svakodnevno poduzima, bile one dobre ili loše, to su najvažnije stvari koje čovjek odrađuje. Te svakodnevice poznajemo kao navike.

Svima su nam različite, a postoje one koje su na svima zajedničke. Dobre ili loše, prihvatljive ili uznemirujuće, čudne ili zanimljive, postoje razne vrste navika, kojima smo svi skloni. Lakše je živjeti kada bar dio dana znaš sa sigurnošću što ćeš raditi. Ne bi bilo jednostavno da se svakog jutra budimo s amnezijom na prošli dan i da svaki novi dan iznova moramo planirati i vrednovati. To bi bilo previše iscrpljujuće za jedno nedužno i slabo stvorenje kao što je čovjek. Neki će reći da su navike najnevažniji dio života jer se događaju svakog dana, nema uzbuđenja u njima, nema avanture, nema onoga za što se čovjek bori. Nije to baš sasvim tako. Navike su djela koja za tu osobu, koja ih prakticira, ima toliko smisla, da ju prakticira svakog dana i ne želi raditi ništa drugo u zamjenu za tu naviku.

Imamo naviku stalno disati, to je uredu. Navikli smo da svakodnevno jedemo i pijemo i to je dobro. Navikli smo se svakog jutra probuditi i obaviti higijenu i to je dobro. Sad možemo sagledati suprotnosti: ne bi bilo dobro da zaboravimo disati, kao niti jesti i piti redovno, a ne bi bilo dobro ni kad bi okolo hodali smrdljivi i krezavi, pokvarenih zuba, jer nemamo naviku ujutro oprati zube. Ono što činimo svakog dana ne samo da nas oblikuje kao osobu, koja će se ponašati u skladu s onime što poznaje i kako je navikao, nego će se utjecaj svakodnevica odraziti i na fizičku pojavu i zdravlje čovjeka. Velika je razlika između navike pranja zubi ujutro i pušenja kutije cigareta dnevno.

Zašto se sve ovo govori? Pa jednostavno, ono što čovjek sebi ucrta za svaki dan, na što će trošiti dobar dio svog vremena, na što će potrošiti dobar dio svog znanja i novca, treba dobro izabrati. Trebamo biti obzirni što nam prerasta u navike, što sami biramo da nam postane navika i kako ćemo se riješiti loših navika. Većina nas zna što će sutra raditi, polovica toga, ako ne i više, su navike, koje više i ne pitaju za dolazak, nego se samo pojave, kao očekivano dobro, koje će unaprijediti život, iako nije uvijek tako. Dobro je što se čovjek teže navikava na loše stvari, nije mu svejedno poremetiti neki zdravi kontinuitet života nekom lošom navikom, ali se to ipak može dogoditi. Žudnja je često jača od volje i odlučnosti. Poznato je i da se kaže da se samo proba, pa probaš jednom, dođe drugi put, a treći put ti je već prešlo u naviku. Zato ne treba činiti loše stvari ni pod kakvim izgovorom, jer mogu brzo prijeći u naviku.

Na dobro se čovjek lako navikne. Dođe vrijeme kada nekome sve ide po planu, knjiški, nema velikih problema, koje ne može riješiti, svi su mu voljeni zdravi, dobro je situiran, dogodila su mu se dva, tri sretna događaja u posljednje vrijeme pa će se on kao običan čovjek lako naviknuti na takvo stanje i težit će svemu da takvo stanje održi, jer vidi da je dobro. Onome, tko ima dobre navike, dobre će mu se sve više množiti. Stvari i radnje zbog kojih se prije trudio i pomno pazio na njih, postat će navike i radit će ih automatski bez greške. Smanjit će sebi probleme, olakšat će si život, bit će smisleniji i sretniji. Isto to vrijedi i za loše navike, samo u suprotnosti. Loše navike vuku loše navike. Život postaje sve teži i teži, dani su sivi, bez smisla, zdravlja i ljubavi, a čovjek je svjestan da je on kriv za takvo stanje, a to je pakao. Zato se trudimo izbjeći to, jer može bolje, a uvijek trebamo težiti boljem, ne iz pohlepe nego zato što možemo.

Ivan Dabić