UMJETNIČKA VEČER

Tko je jednu umjetnicu nesretno ljubio - taj proganja sve umjetnike.

Da, to je svojevremeno rekao Milan Begović, 1876. - 1948., hrvatski dramatičar, pjesnik, pripovjedač i romanopisac.

Ima li ova priča veze sa našim umjetnicima, ne znamo. Što je to utjecalo na njihovu kreativnost, umjetničku duša i nadahnuće, ne znamo.

No, sada to nije niti važno. Bitno je da njih ima, a ako su naše gore list, još bolje.

Bogatsvo je takve ljude imati, jer kako kažu “Umjetnost je dobro, istinito i lijepo” L.N.T.

Mi ćemo večeras prezentirati nekoliko objavljenih, ali i ne objavljenih djela naša dva umjetnika.

Za jednog ste sigurno čuli, vidjeli slušali, ali za drugog sumnjamo. Da zna igrati lopte to smo znali, ali da u njemu spava i umjetnička duša, e to i nismo znali.

Također,  nadamo se da će ovih nekoliko pjesama potaknuti i neke druge da svoja, ili pisana djela naših mještana proslijedi nama, da ih objavimo i ne dozvolimo da se zaborave.

Krećemo sa pjesmama koje je napisao, Ivo Živković.

Ja više tugu u život neću

Kažu da život ima
svoj početak i kraj.
A ja ne znam
ni kad je počeo.
a neko nek' mi kaže
kada život završava

Ako je život igra
zašto se ne igramo
Ako je život tuga
Tuguj mo svi zajedno.

A zašto ne bi pjevali svi
Pjevajmo skupa ti i ja
ja i ti neka nam pjeva
familija cijela.
Neka nam zemlja bude vesela

A ja ću ljubav dijeliti svima
neka i drugi srce veselo ima
neka ih prati ljubav
bog nek' im podari sreću
jer ja više tugu u svoj život neću
29.10.2017.

VJEROVAH JOJ

VJEROVAH JOJ DA ME VOLI
DA JOJ SRCE DIRAM
MISLIO SAM DA MI PJESME
VIOLINA O LJUBAVI SVIRA

MISLI ŽELJE EMOCIJE
MOJA DUŠA TIJELO
SVE JE BILO NJENO
ZA LJUBAV JE SVE STVORENO
I LJUBAV BI BILA ZGODA

AL JE STIGLO VRIJEME
NEKO LUDO NIKO NIKOM
DUŠU SAD NE DIRA
SAD SE SVAKA ŽELJICA SAKRIVA

SAD JE NEKA NOVA MODA
SAD POSTADE I NEVOLJA I NEZGODA
A BRIGE DONOSI NAM RAZNE JER SU
DUŠE MNOGIM PRAZNE
27.10.2018

MUNJA ILI LJUBAV

UDARCI MUNJE OPASNI
SU ZA SRCE MOJE
UDARCI MUNJE I PROĐU
KROZ SRCE ISTINA TO JE
AL OD MUNJE OPASNIJE
TUČE LAŽNA LJUBAV SRCE MOJE

DA LI TUČE IL KO GROM
IZ VEDRA NEBA BIJE
NE LOMI SE SRCE KOJE
NEMA ŠTA DA KRIJE
KOJE TUČE I NE ŽELI
LJUBAV DA SAKRIJE.

NE BJEŽI SE OD LJUBAVI
A NI OD MUNJE NIKO
JOŠ POBJEGO NIJE
DAL JE BRŽA LJUBAV ILI
MUNJA NAS UDARI PRIJE

AKO NEĆE LJUBAV
U TO SRCE PRAZNO
DA DONESE TOPLINU
ONDA NEKA MUNJA SPRŽI
ONO ŠTO LJUBAV OSJETILO NIJE.
29.10.2018.

SAD SAM TEBI KRENO

SELO MOJE SVE
ME TEBI ZOVE
SAD SE VRAĆAM
U SOKAKE TVOJE
DOLAZIM TI DA
TE VIDIM MALO

DA UMIRIM SRCE
DA MI NE BI STALO.
SELO MOJE NA OBALI I SAVE
ZBOG TEBE ME
MORE BRIGE STARE

MORE BRIGE A PROBLEMI MUČE
UVIJEK NEŠTO TEBI ME DOVUČE.
ILI LJUDI ILI SVADBA NEKA
JEDNA DRAGA ŽENA U TEBI ME ČEKA

NA ME ČEKA I NA MENE MISLI
KAKO MI JE DAL SAM ONAJ ISTI
DAL SAM ISTI ILI SE LUDIRAM
TEBI STIŽEM DA SE NE SEKIRAŠ

ZAVIČAJ I DOM

SVI PRIČAJU O ZAVIČAJU
SVI PRIČAJU O TOM
A ZAVIČAJ JE TAMO
GDJE JE TVOJ DOM.

TAMO GDJE SU TVOJI
TAMO GDJE SE ŽIVI
ZA PROMJENU MNOGI
NISU SPREMNI
A SVI MISLE DA SE
DRUGDJE LJEPŠE ŽIVI

LJEPOTE SU OVDJE
LJEPOTE SU TAMO
GDJE TE LJUDI RAZUMIJU
GDJE ZA LJUBAV ZNAMO

GDJE TVOJA ŽENA DJECA
TU GDJE TI JE DOM
TU NEK TI JE ZAVIČAJ TU
I GRADI SEBI DOM.

SANJAH SOKAK

SINOĆ VIDJEH ZVIJEZDU MALU
ŠTO JE ČUDNIM SJAJEM SJALA.
PROĐE KROZ MOJ SOKAK
KAO DA JE U NJEG ZALUTALA

SJAJI ZVIJEZDA I OSTAVLJA TRAG
KOJI VODI KROZ ŠLJIVIKE I PUTELJKE
KROZ VOĆNJAKE U MOJ MALI SOKAK

I NAŠ SOKAK OBASJAVA KAO NEKAD
BAŠ U ONO LIJEP VRIJEME KADA SU SE TU IGRALA DJECA KAD JE BILA GRAJA
BILA VIKA MOJ JE SOKAK BIO DIKA.

SVI PUTELJCI KRIVUDAVI SLATKI
DJECE PUNO DANI SU NAM BILI KRATKI
NOĆU MJESEC OBASJAVA PUTE U NJEM SJALE SIJALICE MUTNO ŽUTE.

TAKAV JE OTAC MOJ

VESELJAK JE BIO
DOBRI OTAC MOJ
ČOVJEK SA PUNO DARA
BEĆAR U DUŠI LJUDINA PRAVA

UVIJEK JE BIO VESEO ON
MNOGO JE RADIO STARI MOJ
POPITI PO NEKU ZNAO JE STARI MOJ
LJUDINA U DUŠI TAKAV JE ON

VOLIO JE MAJKU NAŠU
DJEČICU RADOST SVOJU
KUĆICU MALENU I SOKAK KRIVI
I ZNAO OTAC KAKO SE ŽIVI

OČE MOJ STARI MOJ
SANJAM NAŠU KUĆU
SANJAM STARI DOM
I NA PRAGU SJEDI LIK
USAMLJEN TVOJ..
29.10.2018.

Za kraj ove priče, predstavljamo i pjesmu o našem mjestu koju je napisao,

Mato Dabić-Bambus.

 MATIĆI

U Posavini dragoj, svima nam je mila,

Dišu razna sela meka kao svila.

Sva prelijepa, svako na svoj način,

ali jedno je ipak svima njima začin.


To malo selo zove se Matići,

Prelijepo, kao u gnijezdu maleni ptići.

Neki poseban sjaj ima selo to,

A to može biti samo od Boga dato.


U njemu je prisutna samo sreća i toplina,

Kao sretna majka dok grli svoga sina.

Cijelo selo je kao obitelj jedna,

Svaka osoba svima baš jednako vrijedna.


Malo selo veliku povijest piše,

Zašto se u njemu sad mirno i lagano diše.

Puno krvi i nepravde baciše na malo tlo,

Godinama se probijalo veliko i okrutno zlo.


Mislili su još samo jedna prepreka mala,

Ali ubrzo shvatiše da to nije šala.

Mali ljudi odlučiše odbraniti svoje,

Jer znali su da oni sudbinu svoju kroje.


Nakon vremena teškog i godina pet

Za to selo je počeo sasvim novi svijet.

Krenuti dalje nije bilo lako,

Al uz čvrstu vjeru išlo je polako.


Gradile se i kuće i zgrade

Sve uz čvrstu vjeru koju nam Bog dade.

Smijeh je opet tu počeo da vlada,

Naprijed nas je tjerala čvrsta volja i nada.


Mnoge godine prođoše od tad

Mnogi govore lako im ja sad.

Ali ipak ožiljci ostali su tu

Neki se lako ne mogu da izbrišu.


Proći će možda i stoljeće jedno

Da to baš svima postane svejedno.

Da se umrli polako izbrišu iz roda

Da novi naraštaj i ne zna odakle im sloboda.


Al do tad će ova generacija da živi

Na svojoj zemlji koja im se divi.

I najmlađe dijete i najstariji djed

Odsad mogu samo da gledaju naprijed !!!