fra Luka Marković
SUSRET
Čovjek je stvorenje koje želi podijeliti s drugima svoju tugu i radost, pogotovo s onim bliskim. Zašto? Zato što podijeljena tuga postaje lakšom, a podijeljena radost većom. Marija i Elizabeta, dvije trudnice, dijele radost majčinstva jedna s drugom. Njihova radost se udvostručava.
Čitav ljudski život je određen susretima. Ti susreti odlučuju često o našem raspoloženju. Mogu biti pozitivni, motivirajući koji ohrabruju u životu. Nažalost, mogu biti i razarajući koji čine čovjeka nesretnim. Ima susreta koje čovjek želi izbjeći, jer mu nanose bol i oduzimaju radost. Ali tu su i oni za kojima čezne svaki čovjek. To su oni susreti koji oduzimaju strah, nude razumijevanje, daju sigurnost, povećavaju radost i čine život ljepšim. Ti susreti zbližavaju ljude, nadopunjuju ih međusobno. Takvi susreti su od koristi za čitavo društvo, jer zrače radost oko sebe. Jedan od takvih susreta jest i ovaj iz Evanđelja, između Marije i Elizabete. Njihova radost, tako sugerira Evanđelje, postaje radost svih.
Ovo predbožićno vrijeme budi kod čovjeka čežnju za radošću. Poziva istovremeno na zajedništvo, ono pravo koje razveseljava, čini život ugodnijim. Da bi čovjek mogao biti radostan, pa i u ovo predbožićno vrijeme, mora imati ljude s kojima može podijeliti radost i tugu, ljude na koje se može osloniti. Mnogi kreću ovih dana na daleki put. Žele susresti drage osobe, obitelj, prijatelje, sve one s kojima mogu podijeliti radost Božića. Na svom putu slični su Mariji koja hita Elizabeti da bi podijelila radost.
Poznati židovski filozof Martin Buber govori o tome da je čitav ljudski život ispunjen susretima. Ima pravo. Doista, čovjek ne živi samo od kruha i vode, niti od stečenog materijalnoga bogatstva, nego od susreta s drugim ljudima, od prijateljskih riječi, toplog pogleda i iskrenoga prijateljskoga osmjeha. Kad bismo stavili čovjeka na pusti otok i dali mu sve blago svijeta, ne bi mogao biti sretan. Za sreću je potrebno drugo ljudsko stvorenje. Nažalost, danas živimo u takozvanom ubrzanom svijetu u kojem tražimo susret s onima daleko, a udaljavamo se od onih bliskih s kojima možemo podijeliti tugu i radost.
O čemu se radi, pojašnjava slijedeća zgoda. Mladi otac priča radnom kolegi kako donedavno nije znao da ima tako dobru obitelj. Prijatelj ga pita kako je to shvatio tek sada. A on mu pojašnjava da im se u stanu pokvario Internet pa su večer morali provesti u obiteljskom druženju i razgovoru. Nažalost, tehnologija je omogućila ljudima puno, ali ih istovremeno udaljila jedne od drugih. Učinila je da imaju sve manje vremena jedni za druge. Da je Marija mogla Elizabeti saopćiti telefonom ili preko interneta ono što ju je obradovalo, radost ne bi bila niti blizu tako velikom kao u osobnom susretu. Ovo predbožićno vrijeme poziva čovjeka, kako u obitelji tako i u društvu, da ozbiljno promisli o tome koliko sa otuđio od onih bez kojih ne može biti sretan.
Nema komentara:
Objavi komentar