NTERVJU SA IRENOM POVODOM 90 POSTA

Danas obilježavamo poseban trenutak na našoj Facebook stranici - 90. kontinuiranu objavu, 90. dragocjeni doprinos našoj lokalnoj zajednici od strane naše sumještanke.

Točno prije 90 tjedana, 28. veljače 2022. godine, dobili smo jedan zanimljiv tekst od neše fb prijateljice Irene za objavu na našoj stranici.

                                                                         Irena

(...) Bliži se međunarodni dan žena, trebali bi ga obilježiti,

sjetiti se ravnopravnosti, jednakosti, prava,

ekonomske neovisnosti i svih ženskih dostignuća,

svega onoga za što su se žene kroz povijest izborile.“

Generalno, Irenini tekstovi uglavnom zaranjaju u prošlost, istražujući tradiciju, običaje i događaje koji su duboko ukorijenjeni u našem mjestu, lokalnoj zajednici i među našim ljudima.

Nismo sigurni, ali mislimo da bi ovakve radove mogli svrstati u etnografsko ili kulturno istraživanje, odnosno ova djela nazvati etnografskom literaturom ili esejima o lokalnoj kulturi.

No, točnu definiciju ćemo prepustiti kompetentnijima, jer sada se vraćamo slavlju našeg jubileja.

Želimo izraziti iskrenu zahvalu za sve što je Ova iznimna osoba dosad donijela našoj fb stranici "Selomatici" i našoj dragocjenoj lokalnoj zajednici. Njena strast prema pisanju i nevjerojatna sposobnost dokumentiranja običaja i događaja u našem mjestu su naišli na oduševljenje u vidu lajkova i komentara, što samo potvrđuje koliko su njeni tekstovi cijenjeni.

Irena svojim riječima ne stvara samo običan tekst, nego poveznicu koji spaja ljude i podsjeća nas na neprocjenjivu vrijednost našeg naslijeđa.

Hvala, Irena, što nas inspirirate i što nas povezujete.

Sretan jubilej!

S najdubljim poštovanjem, SELOMATIĆI i svi vjerni pratitelji našeg bloga i FB stranice.

Dobar dan i srdačan pozdrav, Irena!

Na početku želimo iskazati duboku zahvalnost za Vašu suradnju s našom stranicom "Selomatici" te na izdvojenom vremenu za sudjelovanje u ovom intervjuu

1. Što vas potaknulo da pišete na ovu temu?

Mislim da je to nostalgija za onim osjećajem zahvalnosti i zadovoljstva; osjećajem kad imaš malo, a ipak si ispunjen. U ovom vremenu imamo stvarno sve, a nedovoljno to cijenimo.

2. Treba li selu Matići, našoj lokalnoj zajednici... neki arhiv, netko tko se bavi ovom tematikom, prikuplja i piše o prošlost, istražuje tradiciju, običaje i događaje? (...) „neki“ Orkić, Matolić, Matkić, Nedić, Irena itd.

Dapače da treba. Vremenom se običaji mijenjaju, prilagođavaju i moderniziraju, a ako ih se ne zapiše, tj. ne arhivira, oni će nestati, otići u zaborav. Mnogi dnevni običaji našeg sela, sumještana, su itekako vrijedni zapisa i svakako treba naći kompetentnu osobu koja bi to znala i stručno uraditi. Mislim da postoje mnoge teme za arhivirati pa čak i ona da u našem centru s dolaskom proljeća izlaze i "vijesnici proljeća" na čašicu ili flašu.

3. Kako Vam se čini reakcija publike, prijatelja fb selomatici, ali i generalno?

Smatram da su uglavnom pozitivne reakcije, ali i na negativne, odnosno kritiku, sam spremna. Ipak čitamo svi ono što nas zanima tako da naravno razumijem kako mnogima ovakve teme nisu zanimljive.

4. Koje ključne teme lokalne kulture vas inspiriraju za pisanje?

Ne mogu odrediti ključnu temu jer pišem doslovno u trenutku inspiracije, bilo to o predmetu, poslu, doživljaju, običaju ili nečem što sam doživjela. Pisanjem volim i podsjetiti na mnoge teške radove, na muku koju su naši stariji imali kako bi cijenili sadašnji, olakšani život.

5. Kako se osjećate kada vidite da vaši radovi pozitivno odzvanjaju našom lokalnom zajednicom?

Iznenađena sam i oduševljena pozitivnim reakcijama. Drago mi je kad nekoga, barem na koju minutu, vratim u djetinjstvo, kad tekstom doprijem do nekog pa se prisjeti svog susjeda ili običaja iz kraja, kad nekog podsjetim na onaj predmet, koji je izgubio iz sjećanja, a bio je svakodnevni dio naših života.

6. Planirate li svoje radove objediniti u neko javno pisano djelo?

Na to me potiču naši lokalni pisci i pjesnici pa mislim da će se i to u skorije vrijeme dogoditi. Jedino se bojim, da kad knjiga bude izdana, da ju nitko neće kupiti ni pročitati. Onda ću ju morati dijeliti auslenderima kao milost kad krenu nazad.

7. Neka poruka za kraj... za selomatici, njegovim prijateljima i Vašim pratiteljima?

Zahvalila bih se ovoj stranici i ljudima koji rade na njoj jer upravo Vi ste me ohrabrili, savjetovali i dali mi vjetar u leđa da se oslobodim, pišem i objavljujem. Uz poruku da poštujemo i cijenimo svoje običaje, jer ako mi nećemo - tko će? I zahvalila bih se svakako svim čitateljima koji odvoje vrijeme za moje tekstove.