MATO NEDIĆ - BELA

Rijetke su prilike gdje za jednog strastvenog navijača nogometnog kluba „Hajduk“ iz Splita možemo reći da je uz neizostavnu „bilu“ podjednako ili i više volio „plavu“  boju. Naravno ne „onu“ plavu nego plavu boju NK „Napredak“ iz Matića. Nitko nikada nije srčanije uzvikivao „plavi, plavi“ i poticao druge da to čine kao Mato Nedić – Bela. „Hajduk“ je volio ali za „Napredak“ je živio. Nije bilo nikakve akcije na igralištu ili oko kluba u kojoj on nije uzeo jednu od važnijih uloga i tako sve do svoje prerane smrti. Bio je član Uprave, vođa navijača i uvijek na čelu kad je „gusto“.

     Finale Kupa Zadrugara 1974. godine ( uvijek uz klub)

                          Dvije legende: Pejo Marković – Šija i Bela

                           Finale Kupa Zadrugara 1984. godine

Jedan događaj ostao je u pamćenju svih nogometnih fanova ne samo u Matićima nego i šire.

 „Naime, u subotu 19. 8. 1989. godine tijekom nogometne utakmice u sklopu prvog kola Republičke lige Sjever BiH između „Napretka“ iz Matića i „Hajduka“ iz Orašja koja je inače završila rezultatom 1:1 došlo je do incidenata po završetku iste. Nezadovoljni navijači napadali su suce utakmice pa je pozvano milicijsko pojačanje. Po dolasku pojačanja došlo je do smirivanja situacije. Kasnije te večeri trojica naših sumještana odvedena su u milicijsku stanicu u Orašje poradi davanja izjave o događajima toga dana. Tom prilikom milicija je upotrijebila silu i svu trojicu prebila da su otisci cipela bili po tijelu više od mjesec dana. Na vijest da će još dvadesetak mještana biti privedeno, počelo je spontano okupljanje u centru sela. Narod je bio nezadovoljan postupkom organa vlasti i počeli su povici da se ide masovno u Orašje u znak prosvjeda. Na ovu vijest okupio se još veći broj navijača, članova uprave i igrača čvrstih u odluci da se ide, pa što bude. Formirana je kolona koju je predvodio Mato Nedić -  Bela, legendarni navijač i član uprave kluba. Nošena je državna zastava i slika Josipa Broza - Tita. Kolona između dvjesto i tri stotine nezadovoljnika došla je pred milicijsku stanicu i prosvjedovala protiv daljnjih uhićenja i već učinjene torture nad našim suseljanima. Prosvjed je generalno gledano uspio, novih uhićenja nije bilo. Poslije sam čuo da je urgirao jedan visoko-pozicionirani djelatnik MUP-a, rođen u Matićima, da situacija ne bi eskalirala. Bilo kako bilo, bio je to prvi javni prosvjed nakon 1971. godine na prostorima bivše Jugoslavije.“ (Povijest sela Matići, četvrti dio)

      Drago Marković – Rus i Bela (Drago na odsluženju vojnog roka)

Koljda, Šija, Đurić, Ivka, Krešo, Slavko, Bela, Spasoja, Borac, Mali Grgića, Ija i Munja, proslava osvajanja Kupa Zadrugara 1984. godine

Mato Nedić – Bela rođen je na „Gospojino“ 1945. godine (15. 8.) u obitelji kovača Tunje Nedića i Jele rođene Živković. Oženio se 1965. godine Janjom Mišković iz Kostrča. U braku su porodili osmero djece: Mirko, Zora, Nada, Goran, Anto, Jelica, Zlatko i Zoran. Kao i većina drugih mladih ljudi iz sela početkom sedamdesetih godina otišao je na rad u Njemačku. Radeći na „baušteli“ doživio je nesreću od čijih je posljedica ostao invalid u nogu. Došao je kući i ostatak života posvetio obitelji, „Hajduku“ i „Napretku“.

 Koliko je volio „Hajduk“ i legendarnu braću Vujoviće pokazuje i to što je svojim sinovima blizancima dao njihova imena. Svoju ljubav prema „Hajduku“ prenio je i na svoje sinove. Svih pet vatreni su navijači ovog splitskog kluba a većina ih je nosila dres Napretka.

                                          Nasljednici

                  „Hajduk živi vječno“ ali „iznad svih“, Napredak.

           Mato Nedić – Bela umro je 9. 2. 1992. godine u 47. godini. Imao je veličanstven ispraćaj. Nogometaši „Napretka“ na nosilima su odnijeli njegovo tijelo do groblja „Crnac“ gdje počiva u miru.

                                                                                      JO