EKIPA ZA PRIČANJE PRIČA
Čovjek živi od teških i kompliciranih stvari. Nikada nećemo moćo poreći da smo nevjerojatno složeni i da je tako sve oko nas. Čak ni onda, ako nekada budemo shvatili smisao svega i cijelu složenost, morat ćemo priznati da je sve to ostala tajna godinama i stoljećima. Morali smo, a i danas moramo, prenositi važne i teške stvari jedni drugima, naročito novijim generacijama, koje su sve sposobnije i sve inteligentnije od prethodnih, posljedica razvoja. Kako prenijeti nešto, što čak ni sami ponekad ne razumijemo?
U školama učimo puno važnih i teških stvari, zato škole i postoje. Lakše se prenosi znanje na šire populacije i jednim mahom se bije puno muha. Ljudi, koji poučavaju druge, su svoj život predali tuđem napretku. Cilj svakog nastavnika, profesora ili učitelja bi trebao biti taj, da učenik postane bolji od učitelja. Besmisleno je da bude obratno, a nedovoljno je da ostanu na istomu.
Od početaka čovjek je pokušavao naći lakše načine kako prenijeti znanje, mudrost ili nešto treće na nove naraštaje. Počeo je crtati raznim biljkama i smjesama po stjenkama pećina, stvarao je prve začetke glazbe i pjesama, smišljao priče i pripovjedao ih u nadi da će drugi na lakši način shvatiti poruku, koju on želi poručiti. Danas bi takve ljude nazvali umjetnicima. Tko su oni, čija je njihova zadaća i čime se oni bave, znaju samo oni sami. Mi možemo reći da je njihov cilj upravo prenijeti neki važnu stvar, spoznaju, znanje ili istaknuti detalj, za koji oni smatraju da je jako važan i da će biti potreban u budućnosti novim generacijama. Na kraju krajeva, sve više ljudi posjećuje muzeje, izložbe, kazališta, kina, koncerte i razna druga događanja. Svi idemo tamo s nekim određenim ciljem. Idemo tamo poslušati kakvu nam poruku želi poručiti pojedinac, umjetnik, na način na koji mi nikada ne bi razmišljalio toj tematici ili sagledali sitnicu s druge strane.
Pričamo jedni drugima priče već predugo vremena. One su postale dio naše podsvijesti, nečega što već dijelom poznajemo, ali trebamo ponovno otkriti. Stalno ih tražimo, volimo ih slušati u bilo kakvom obliku. Dobro izvedene i prenesene imaju moć kakvu ne mogu zamisliti niti jedan od velikih osvajača povijesti. Danas nam teško bude slušati, takoreći propovijedi, odnosno grubo prenošenje važnih stvari, očitovanje lekcije, neki bi to nazvali. Više se okrećemo alternativnim i pristupačnim oblicima poput priča, pjesama, predstava, glazbe, slikarstva, plesa... Pokušavamo pomoću umjetnosti razumjeti i pronaći izgubljeni smisao u podsvijesti, tražimo nov način življenja, nove bitke za nove pobjede.
Takvu jednu priču pokušavaju ispričati ljudi širom svijeta, svakoga dana, svuda po svijetu, uvijek jesu i uvijek će pričati priče, od onih najmanjih do onih najveličanstvenijih. I mala grupica ljudi, sastavljena od dobre volje, veselog duha, željna iskustva, dobre zabave s ciljem pomaganja zajednici, pričanja priče i prenošenja vežnih poruka u društvo, pokušava ispuniti svoj cilj trudeći se na dobar način, koliko god je u njihovoj moći, ispričati već drugu priču u nizu o maloj gostioni i društvenim problemima, prožetom ljubavlju, važnim životnim dilemama i iskrenošću. Nije potrebno imenovati koga ili skromne radnike koji pokušavaju oživjeti crna slova s bijelog papira. Oni koji slušaju oni će i čuti, a oni koji čuju neće nikada zažaliti. Priče se pričaju stalno i svugdje, na nama je odgovornost izabrati koju ćemo priču poslušati, a također i pružiti zahvalu i podršku onima koji je pričaju.
Mala grupica od različitih ljudi, različitih profesija, zanimanja i osobnosti, zajedno s jednim ciljem pričanja priče želi okupiti što više ljudi, da ih što više čuje, ne zbog slave, ne zbog novca, ne zbog sutrašnjeg dobra, nego iz čiste volje i dobrote te ljubavi jednih prema drugima. Spominju se tu razni iz različitih krajeva, ima neki Ambro i njegova žena Ljuba, kum mu je Roka, a i on ima ženu Ružu, zajedniči im prijatelj Ićo i njegova žena Jela, ima Ambro i djece, Andriju najstarijeg oženjenog za Miru, Antu koji je zaručio pjevačicu Ceciliju, Anđu, najmlađu koja je stvorila nevinu ljubav s Ivšom, a koju želi prekinuti gazda Mile, koji se ipak skrasi, a sve to prate tamburaši uz budno oko vođe operacije i pomoćnih timova.
Naćulite dobro uši, poslušajte što vam imaju za reći ovi likovi, čut čete nešto korisno na zanimljiv način, netko će se pronaću u priči, ali to jest bit priče. Doći će oni svima, a ako ne potrežite ih.
Nema komentara:
Objavi komentar